Zagrebačka katedrala

Današnja je zagrebačka katedrala posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije. Izvana je duga 77 metara, a široka 46,20 metara. Visina tornjeva iznosi 104 (sjeverni) i 105 (južni) metara. Unutarnja površina za vjernike je 1617 m2 i može primiti više od 5000 vjernika.

Zagrebačku biskupiju osnovao je ugarski kralj Ladislav oko g. 1093/4. i odredio da se gradi katedrala. Gradnja nove katedrale započeta je vjerojatno poslije g. 1102. i posvećena je g. 1217. Građena je u romaničkom prijelaznom stilu. Za tatarske provale 1242. godine ta nova katedrala je jako oštećena. Obnovu je izveo biskup Timotej između god. 1264. i 1284. u gotici. U to vrijeme izgrađen je istočni bazilikalni dio katedrale. Zapadni, tzv. dvoranski dio, tj. s jednako visokim svodovima u sve tri lađe, izgrađivan je kroz XIV, XV. i u prvoj polovici XVI. stoljeća. Od druge polovice XV. stoljeća do prve četvrtine XVI. stoljeća građeni su bedemi i kule oko katedrale za obranu od Turaka. U XVII. stoljeću katedrala je pretrpjela dva velika požara.

Obnova je trajala do druge polovice XVII. stoljeća. Kao završni radovi obnove bili su izgradnja južno masivnog zvonika, koji je ujedno služio i kao kula-promatračnica. Koncem XVII. i u XVIII. stoljeća katedrala dobiva mramorni inventar: propovjedaonicu godine 1698. i ostala 32 oltara – vrlo vrijedne umjetnine baroknog stila. U XIX. stoljeću u vrijeme biskupa Jurja Haulika preuređeno je svetište (prezbiterij): naručen je novi neogotički drveni glavni oltar od kipara Sickingera iz Münchena. Graditelja orgulja Walcker iz Ludwigsburga načinio je nove orgulje koje se i danas nalaze na koru katedrale. Ubrajaju se među deset najznačajnijih u svijetu.

Godine 1880. Zagreb je stradao od potresa, pa je oštećena i katedrala. Za njenu je restauraciju nacrte izradio bečki arhitekt Fridrich Schmidt, a restauraciju je izvodio arhitekt Hermann Bolle.

U katedrali su pokopani i posmrtni ostaci hrvatskog bana Petra Zrinskoga i kneza Frane Krste Frankopana, pogubljenih u Wiener Neustadtu 30.travnja 1671.